Jelena Čupić
                  
Učiteljica engleskog i mornar. Na fakultetu se  zajedno sa svojom najboljom drugaricom Jelenom Lazić inficirala snom da jednoga  dana ima svoju školu. Nakon diplomiranja na Učiteljskom fakultetu u Beogradu,  završila je i studije na Modulu za nastavu engleskog jezika u osnovnoj školi.  Posle studija, radila je u nekoliko škola stranih jezika u Beogradu, sa  stručnim mentorima i velikim zaljubljenicima u svoj poziv, koji su pomagali da  ispuni mnoge svoje lude zamisli. Zatim je odlučila da svoj talenat i ljubav  prema radu sa decom stavi na probu i preko sedam mora. Tamo je imala priliku da  radi sa malim Amerikancima, Britancima, Meksikancima, Brazilcima i drugim  mladim pokolenjima ploveći okeanom na najvećim putničkim brodovima na svetu. 
                  Po povratku je bacila sidro i ispunila svoj san.  Nastao je New Bell, škola u kojoj nastavlja sa svojim nastavnim ludorijama,  svakodnevno se igra, peva (na veliku žalost učenika i komšija), glumi (ponekad  i strogoću), secka i lepi, sve vreme pomno prateći i osluškujući šta je to što  njena deca žele u svojoj školi i šta je to što im je potrebno da budu još  bolji. Svaki čas doživljava kao novi izazov, novu priliku da uposli mozak i  smisli još bolji, efikasniji i zabavniji način da nešto nauči svoje učenike.  Najviše je ponosna na to što deca trčeći dolaze na njene časove i što s vremena  na vreme kažu WOW kada im ona pokaže svoju najnoviju nastavnu rukotvorinu.  Srećna je što konačno stvara školu po svojoj i meri dece sa kojom radi.
                  Osim polovine New Bell studija, Jelena je i  ponosni vlasnik dve savršene domaće mačke i jednog laptopa pred penzijom. U  slobodno vreme pokušava da igra irski ples u trupi Celtic Spirit iz Beograda  već skoro 10 godina i trenutno je njen najstariji član (u sličnoj situaciji kao  i gore pomenuti laptop).
Jelena Lazić
    
Filolog  u srcu i duši (’’through and through’’ što bi rekli Englezi), od malena ima  iritantnu naviku da ispravlja ljude u govoru koju sada pravda kao profesionalnu  deformaciju.
            Pre  srednje škole u engleskom je bila gotovo samouka, a crtani filmovi sa  kablovskog kanala Cartoon Network su  joj bili jedini pravi izvor znanja (ova etapa njenog života se odigrava pre  pojave interneta u Srbiji!). Ostvaruje štreberski san upisujući Filološku  gimnaziju u kojoj upoznaje svoju najbolju drugaricu Jelenu Čupić, koja nije  štreber i sa kojom desetak godina kasnije otvara studio za strane jezike New Bell gde drži časove  engleskog jezika mahom srednjoškolcima, studentima i odraslima. U međuvremenu  je završila Filološki fakultet, masterirala englesku književnost i upisala  doktorske studije koje jednog dana namerava i da završi kako ne bi ostala  „nedovršena“. Počela je da radi kao nastavnik i prevodilac pred kraj osnovnih  studija sa čim je nastavila do današnjeg dana, a sasvim sigurno će nastaviti i  nakon njega. Veruje da je od neprocenjive vrednosti što ide na posao nasmejana  čak i kad radi od 8:00 sati ujutru ili do 10:00 sati uveče.
            Uživa  u gledanju filmova, čitanju knjiga i izradi književnih prevoda, što joj je  istovremeno hobi i sastavni deo posla pošto konstantno razmišlja o tome šta bi od  svega toga mogla da iskoristi u nastavi. Naposletku, posle svega napisanog,  nije sasvim sigurna da li je ona svesno izabrala svoju profesiju ili je, pak,  profesija nekako više izabrala nju.
Milica Pavić
    
Engleski jezik je od ranog detinjstva moja velika ljubav. Bilo je sasvim prorodno da se kroz srednju školu i fakultet razvijam u tom pravcu. Podučavanje engleskog jezika je ono što me ispunjava. Radila sam kao profesor u osnovnoj školi, srednjoj školi, kao i u privatnoj školi jezika. Neke od generacija sam ispratila i na fakultete. Najveća nagrada mog rada su osmesi učenika i saznanje da vole da pohadjaju moje časove. Volim prirodu, životinje, duge šetnje i knjige.
                    	
                    	
                    	
                    	
                    	
                    	
                    	
 
